Dragocjeni Biser

Voda se zaklopila za skakačem i nakratko zapjenila, a potom opet smirila. David Morze je čučao na niskom indijskom molu i netremice promatrao vodu na čiju su povrsinu izbijali mjehurići. Uskoro je izronila crna glava i dva sjajna oka pogledala su prema njemu. Stari indijski lovac na bisere popeo se na mol stresajući vodu sa svog tamnoputog tijela.

"Jos nikada nisam vidio tako lijep skok, Rambau!" - uzviknuo je David Morze zadivljeno.

"Pogledaj ovu skoljku sahibe (gospodine)", reče Rambau i izvadi iz pojasa veliku skoljku. "Mislim da će biti dobra".

Dok je Morze svojim džepnim nožićem otvarao skoljku, Rambau je iz pojasa izvukao jos jednu manju.

"Poledaj Rambau," uskliknuo je Morze, "pogledaj kakvo blago!"

"Da, dobar je", odgovori ronilac slegnuvsi ramenima.

"Dobar?! Jesi li ikad vidio ljepsi biser? Zar nije savrsen?" - Morze je ogledao biser sa svih strana a zatim ga pružio Rambauu.

"O da, ali ima i većih bisera, mnogo većih ... ja imam jednog ..." - dovrsio je uzdahnuvsi. "Pogledaj malo bolje ovaj biser ... njegovu nesavrsenost ... evo ovdje je crna mrlja, a tu je nazubljen ... oblik mu je malo izduljen ... dobar, ali sasvim običan biser."

"Oko ti je prestrogo, prijatelju", primijeti Morze. "Ja nikada ne bih tražio savrseniji biser!"

"Da," reče Rambau, "upravo tako govoris i o svom Bogu. Ljudi su sami sebi savrseni, ali samo On vidi kakvi su oni uistinu."

Zatim krenuse prasnjavom cestom prema gradu razgovarajući.

"Pravo kažes Rambau. Bog nudi savrsenu pravednost svakome tko želi jednostavno vjerovati i prihvatiti njegovu besplatnu ponudu spasenja. Zar ne možes to razumjeti, prijatelju?"

"Ne sahibe. Kao sto sam ti već vise puta rekao, to je prejednostavno. Upravo na tome pada vasa dobra religija. Ne mogu to prihvatiti. Možda sam preponosan, no moram se potruditi da zaslužim svoje mjesto u Nebu - inače bih se tamo osjećao neugodno."

"O Rambau," reče mu Božji čovjek koji se već godinama molio za njega, "zar ne vidis da tako nećes nikada doći u Nebo?! Postoji samo jedan put u Nebo ... Promisli dobro, Rambau. Sve si stariji. Možda je ovo bio tvoj posljednji lov na bisere. Ako ikad želis vidjeti nebeska biserna vrata, moras prihvatiti novi život koji ti Bog nudi u svom Sinu."

"Moj posljednji lov?! Da, tako je. Danas sam zaronio posljednji put. Ovo je posljednji mjesec u godini i moram se pripremiti."

"Trebas se pripremiti za vječni život?"

"Upravo tako. Pogledaj onog čovjeka preko puta. On je isposnik. Možda ide sve do Bombaja ili pak do Kalkute. Putuje bosonog i za svoj put pažljivo bira najostrije kamenje, a svakih nekoliko metara klekne i ljubi cestu. - To treba činiti. Prvoga dana nove godine i ja krećem na hodočasće. Čitav sam se život pripremao, a sada se želim osigurati za Nebo. Ići ću na koljenima sve do Delhija."

"Čovječe, pa ti si tako boležljiv - a do Delhija ma vise od tisuću kilometara! Oderat ćes kožu na koljenima i dobiti otrovanje krvi ili ogubaviti prije negoli uopće stignes i do Bombaja!"

"Ne, ja moram stići u Delhi. Tada će me nagraditi nebeski besmrtnici. Trpljenje će mi biti slatko, jer ću si tako osigurati Nebo."

"Rambau, prijatelju moj! Ne možes ti to. Kako da ti to dopustim, pa Isus Krist je umro da zasluži Nebo za tebe!" - No starac nije ni trepnuo na te riječi.

"Sahibe, ti si mi najdraži prijatelj na svijetu. Sve si ove godine bio uz mene. U bolesti i nevolji bio si mi jedini prijatelj, ali čak ni ti me ne možes odvratiti od moje velike želje da se iskupim za vječno blaženstvo. Ja moram u Delhi." - Bilo je beskorisno razuvjeravati ga. Stari lovac na bisere nije mogao shvatiti i prihvatiti Kristovo besplatno spasenje.

Nakon nekoliko dana Rambau je pokucao na Morzeova vrata.

"Rambau, prijatelju dragi," poviče Morze, "uđi!"

"Ne," reče lovac na bisere, "želim da ti dođes k meni, sahibe. Dođi samo na trenutak, želim ti nesto pokazati. Molim te, nemoj me odbiti."

Srce Božjeg čovjeka radosno je zakucalo. Možda je Bog napokon odgovorio na njegovu molitvu. "Svakako ću doći", odgovorio je.

"Za tjedan dana polazim za Delhi", reče Rambau kad su nakon deset minuta stigli do njegove kuće. Morzeu je klonulo srce. Sjeo je na stolicu koju je prijatelj izradio samo za njega, na kojoj je već mnogo puta sjedio i objasnjavao roniocu Božji put u Nebo.

Rambau je izasao iz sobe i brzo se opet vratio s okovanom kutijicom u rukama.

"Godinama već imam ovu kutiju", rekao je, "u njoj čuvam samo jednu stvar. Sada ću ti ispričati o tome. Sahibe Morze, jednom sam imao sina ..."

"Sina! Zasto mi nikad nisi govorio o njemu?"

"Sahibe, nisam mogao."

Kad je to rekao, na oči mu navrijese suze. "Sada ti moram reći, jer uskoro odlazim i tko zna hoću li se ikada vratiti! Moj sin je, također, bio ronilac. Bio je najbolji lovac bisera na obalama Indije. On je mogao najbrže zaroniti, imao je najostrije oko, najjaču ruku i mogao je zadržati dah dulje od svakog drugog ronioca. - Kakva mi je samo bio radost! Uvijek je mastao da nađe biser kakav jos nitko nikada nije pronasao ... i jednog ga je dana nasao. Ali kad ga je ugledao, bio se već predugo zadržao pod vodom. Iznio ga je na povrsinu, ali je ubrzo poslije toga umro." Stari lovac na bisere sagnuo je glavu dok mu se tijelo treslo, ali nije pustio ni glasa.

"Sve te godine čuvao sam taj biser", nastavio je, "ali sada odlazim da se vise nikad ne vratim. Biser ostavljam tebi kao svom najboljem prijatelju."

Starac je skinuo lokot s kutijice i iz nje pažljivo izvukao zamotani predmet. Polako je izvadio veliki biser i stavio ga na dlan Božjem čovjeku. Bio je to jedan od najvećih bisera ikada pronađenih na obalama Indije, a sjao je takvim sjajem kakav se ne može vidjeti kod umjetno izrađenih bisera. Taj bi biser mogao postići basnoslovnu cijenu na tržistu bisera.

Božji je sluga na trenutak zanijemio promatrajući prekrasan biser.

"Rambau! - Kakav biser!!!"

"Sahibe, taj biser je savrsen", odgovorio je Indijac smireno.

Božji ga sluga pogleda i sine mu nova misao: "Rambau, to je čudesan biser, izvanredan. Dopusti mi da ga kupim. Dat ću ti za njega deset tisuća dolara."

"Ma sto je tebi, sahibe?" - trgnu se Indijac.

"Pa dobro, dat ću ti petnaest tisuća dolara; a ako vrijedi vise, radit ću za njega" - nastavi Morze.

"Sahibe," reče Rambau gledajući ga zapanjeno, "ovaj biser nema cijene. Ni jedan čovjek na svijetu nema dovoljno novaca da plati onoliko koliko taj biser meni vrijedi. Ni milijun dolara ne bi za njega bilo dovoljno. Ja ti ga ne želim prodati. Želim ti ga pokloniti. To ti dajem kao dar."

"Ne Rambau, ne mogu to prihvatiti. Koliko god želim taj biser, ne mogu ga tek tako prihvatiti. Možda sam preponosan, ali to je prejednostavno. Moram ga platiti ili raditi za njega."

Stari je lovac bio poražen. "Sahibe, ti uopće ne razumijes. Zar ti nije jasno? Moj je jedini sin dao svoj život da dođe do tog bisera i ja ga ne želim prodati ni za kakve novce. Vrijednost mu daje život mog sina. Ne mogu ga prodati, ali ga mogu pokloniti. Jednostavno ga uzmi u znak ljubavi."

Božji je sluga ostao bez daha i na trenutak nije mogao govoriti. Tada je uhvatio starca za ruku. "Rambau", rekao mu je tihim glasom, "zar ti nije jasno? To je upravo ono sto ti govoris Bogu."

Ronilac se pozorno zagledao u Božjeg slugu i malo pomalo počelo mu je svitati.

"Bog ti nudi spasenje kao besplatni dar. Ono je golemo i nema cijene; nitko na Zemlji ne može ga kupiti. Milijuni dolara su premalo. Ni jedan čovjek na Zemlji ne može ga zaslužiti. Svaki život, pa trajao on i milijun godina, bio bi prekratak - jer ni jedan čovjek nije dovoljno dobar da bi ga mogao zaslužiti. Bog ti je omogućio ulazak u Nebo, a to ga je stajalo života i krvi Njegovog jedinog Sina. Ulazak u Nebo ne možes zaslužiti ni za milijun godina, ni sa stotinama hodočasća. Jedino sto možes učiniti jest prihvatiti spasenje kao znak Božje ljubavi prema sebi, gresniku. Rambau, uzet ću ovaj biser u dubokoj poniznosti moleći Boga da budem dostojan tvoje ljubavi. Ali, Rambau, zar ti ne želis veliki Božji nebeski dar prihvatiti s istom dubokom poniznosću, svjestan da je Njega to stajalo života njegovog Sina?"

Krupne suze potekle su niz starčeve obraze. Kao da mu je s očiju uklonjena neprovidna koprena. Konačno je shvatio poruku Evanđelja.

"Sahibe, sad mi je jasno. U Isusov nauk povjerovao sam jos prije dvije godine, ali nisam mogao vjerovati da je Njegovo spasenje besplatno. Sada shvaćam. Nesto može biti previse skupocjeno a da bi se moglo kupiti ili zaslužiti ... Sahibe, ja prihvaćam Njegovo spasenje."

"Jer dok mi jos bijasmo nemoćni, Krist je već u to doba umro za bezbožnike. Jer tesko da bi tko za pravednoga umro; možda bi se za dobroga tko i odvažio umrijeti, ali Bog je pokazao svoju ljubav prema nama time sto je - dok jos bijasmo gresnici - Krist umro za nas" (Biblija, Rimljanima 5,6-8).

"A ovo je to svjedočanstvo: Bog nam je dao život vječni, i taj je život u njegovu sinu. Tko ima Sina - ima život; tko nema Sina Božjega - nema života. Ovo napisah vama koji vjerujete u ime Sina Božjega da znate da imate život vječni" (Biblija, 1.Ivanova 5,11-13).

"Jer je Bog tako ljubio svijet da je dao Sina svoga, jedinorođenoga, da tko god vjeruje u njega ne propadne nego ima život vječni" (Biblija, Ivan 3,16).

"Ta milosću ste spaseni, po vjeri! I to ne od sebe, Božji je to dar! Ne po djelima - da se ne bi tko hvastao" (Biblija, Efežanima 2,8-9).

Ali bez vjere nemoguće je ugoditi Bogu (Poslanica Hebrejima 11,6)!

Imas li ti vjeru koja ugađa Bogu?

Ako li nemas, tada je možes steći tako da zamolis Gospodina da ti je podari. "Ali", reći ćes, "kako da ga to zamolim kad sam gresan i živim daleko od Njega?" U Svetom pismu On je rekao "tko god zazove ime Gospodinovo - spasit će se" (Poslanica Rimljanima 10,13). - Izraz "tko god" svakako uključuje i tebe.

Pokaj se, to jest, reci Bogu da ti je istinski žao zbog svih grijeha koje si počinio (počinila), zamoli ga da ti oprosti i pomogne da vise ne grijesis. Priznaj mu da nisi sposoban (sposobna) spasiti sâm sebe. Reci mu da prihvaćas činjenicu da je Isus prolio svoju krv na križu i time, umjesto tebe, platio za tvoje grijehe. Zatim zamoli Gospodina Isusa Krista da te spasi, uđe u tvoj život i promijeni te.

Nakladnik: Udruga krsćana za promicanje duhovne kulture

Ulica Žrtava fasizma 2

51000 Rijeka