Šest tračaka nade za obitelj

Dr. Th. H.

(preuzeto iz „Hilfe und Nahrung“ 1999)

Zašto je danas tako teško imati obitelj i pravilno odgajati djecu? Je li to uvijek bilo tako teško? Je li danas uopće moguće živjeti pravilnim kršćanskim životom u obitelji? Osvrnemo li se oko sebe vidimo kako svaki oblik zla uzima sve više maha. Sve je veći porast trudnoća kod tinejdžera i ima sve više rastavljenih brakova. Bez dvojbi, danas imati obitelj nije nimalo lak zadatak. No je li ikad bio lak? Kad bismo se mogli vratiti u razdoblje koje opisuje Knjiga Postanka 3 i 4 i razgovarati s Adamom i Evom, roditeljima prve obitelji, vjerojatno bi nam i oni rekli da nije bilo lako. Kako li su se oni osjećali kad je Kain ubio svog brata? Kako se takvo što moglo dogoditi? Obojica su jednako odgajani, obojica su bili podučeni da ljube Boga, svoje roditelje i jedan drugog. Kako se takvo što moglo pojaviti u njihovoj obitelji?

Znamo da je konačan odgovor u činjenici da je svatko od nas grešnik, sa slobodnom voljom i mogućnošću izbora. No zar ne postoji barem neka garancija za one obitelji koje u naše doba žele živjeti za Boga? Može li se igdje naći pomoć? Možda garancije i nema ali postoji pomoć koju nalazimo u Božjoj riječi. U njoj je zapisano o tri ustanove koje je Bog dao: obitelj (Postanak 3 i 4), vlast (Postanak 9) i crkva (Djela apostolska 2). Sve tri su neprestano izložene napadima, no ovdje ćemo se usredotočiti na obitelj te u Bibliji promotriti šest tračaka nade koji mogu ojačati i sačuvati naše obitelji od tih napada.

1. Misliti na Boga!

U Knjizi Ponovljenog Zakona 6,1-9 Mojsije je govorio narodu o Bogu te naglasio da Bog treba imati prvo mjesto u obitelji. Roditelji bi trebali poučavati svoju djecu da se boje Jahve i hode njegovim putovima. Mojsije je odmah na početku uputio obitelji na njihovo pravilno središte: „Jahve, Bog naš, jedini je Jahve!“ (jedini kojemu dolikuje ime Jahve - GOSPODIN; Pnz 6,4). Da bi naša obitelj danas živjela za Boga ona mora znati tko je Bog i što on očekuje. Nadalje, Mojsije kaže Božjem narodu da Bog očekuje ispravan odnos pojedinca prema Njemu. Trebamo ga se bojati (2. stih), ali on očekuje i više od toga. On želi sve ono što je naše: „Ljubi Jahvu, svog Boga, čitavim srcem i čitavom dušom i čitavom snagom“ (stih 5). Zatim Mojsije naglašava da treba redovito ponavljati Božje upute: „Utisni ih u svoju djecu. Govori o njima kad sjediš u svojoj kući, kad si na putu,  kad ideš spavati i kad ustaješ“ (stih 7). Drugim riječima, Božja riječ treba redovito biti sastavni dio našeg obiteljskog života, i to svakog dana a ne samo nedjeljom. Naše će obitelji biti onakve kakvima ih Bog želi samo ako On ima prvo mjesto u njima.

2. Pouzdati se u Riječ!

Bog je ustanovio obitelj i stoga njegova Riječ treba biti izvor snage za obitelj. Knjiga Postanka opisuje nam početak obitelji. U Knjizi Izlaska vidimo da je drugi dio deset zapovijedi (Izl 20,10-17) napisan za zaštitu obitelji. Knjiga o Ruti puno govori o obitelji, kao i početak Prve Samuelove knjige. Podsjetimo se i na to da je Izreke i Propovjednika većim dijelom napisao jedan otac svom sinu. U Starom zavjetu nalazimo primjere mnogih obitelji od kojih možemo učiti. Na kraju Starog zavjeta nalazi se proročko obećanje za obitelj: „I on će obratiti srca očeva djeci i srca djece očevima“ (Mal 4,6). Bog se jako brine za obitelj i u svojoj Riječi nam je dao mnoga načela za njezino jačanje. Ako želimo znati kako bi u naše doba trebala izgledati obitelj, Božje upute možemo pronaći u Novom zavjetu (Ef 5,22-6,4; Kol 3,18-21; 1. Pet 3,1-7). One će nam pomoći da svijetlimo za njega u ovom mračnom svijetu.

3. Preuzeti odgovornost!

Bog je roditeljima dao odgovornost da odgajaju djecu na putu kojim bi trebala ići (lzreke 22,6). Ovo odgajanje nije samo puko poučavanje riječima nego i djelima, to jest, življenjem naše vjere pred djecom.

Kad je Pavao pisao Timoteju, podsjetio ga je na odgoj koji je primio kao dijete, kao i na utjecaj koji je taj odgoj imao na njega (2. Tim 3,14-17).

4. Opet izgraditi „obiteljski oltar“!

Pod „obiteljskim oltarom“ podrazumijeva se utvrđeno vrijeme u kojem se u obitelji zajednički čita Božja riječ i zajednički moli. Neki to nazivaju „obiteljski tihi čas“. No nevažno je kako se to naziva. Važno je provesti određeno vrijeme pred Gospodinom kao obitelj. To vrijeme ne treba biti komplicirano niti predugo. To bi trebalo biti vrijeme za čitanje i molitvu, kada se mogu postavljati i pitanja te otvoreno izraziti bojazni i dvojbe. To može biti nakon nekog od obroka ili u neko drugo utvrđeno vrijeme. Suština je u tome da obitelj redovito provodi određeno vrijeme pred Gospodinom (Psalam 1). Zajednička molitva bi također trebala biti sastavni dio našeg obiteljskog života. Molitva je važna već samim time što uči našu djecu da budu ovisna o Bogu. Dobro je da i djeca sudjeluju u nekim molitvama koje roditelji mole, možda za nešto što treba postići ili za važne odluke koje obitelj treba donijeti. Neke obitelji zapišu predmete svojih molitava i zabilježe kad im molitve za određene stvari budu uslišane. To produbljuje uvjerenje da Bog uslišava molitve.

5. Težiti za pomirenjem!

Neki obiteljski sukobi ostaju neriješeni i to uzrokuje velike teškoće u budućnosti. Božja riječ nam zapovijeda da sunce ne smije zaći nad našom srdžbom (Ef 4,26). Jakov nas potiče da jedni drugima priznajemo svoje grijehe (Jak 5,16). Naše riječi mogu jako povrijediti druge, ali postoji šest izraza ozdravljenja koji bi se trebali koristiti u svakoj obitelji. Oni glase: „molim“ i „hvala“ - podsjećaju nas da se prema drugima ophodimo onako kako bismo željeli da se drugi ophode prema nama; zatim „žao mi je“ i „to nije bilo ispravno od mene“ - ruše barijere nastale povredama i stvaraju mostove ozdravljenja; i najposlije „volim te“ i „molim se za tebe“ - proizvode stvarnu i dugotrajnu promjenu u našim obiteljima.

6. Spremnost na služenje!

Jedna od predaja koju je Božji narod trebao predati novim generacijama bila je želja da služe Jahvi. „A sada, Izraele, što traži GOSPODIN Bog tvoj od tebe, nego da se bojiš GOSPODINA svog Boga, da hodiš po svim njegovim putovima, da ga ljubiš i služiš GOSPODINU svom Bogu, čitavim svojim srcem i čitavom svojom dušom“ (Pnz 10,12). Ovu želju za služenjem možemo usaditi u našu djecu od njihove rane mladosti. Sjetimo se malog Samuela kojeg je njegova majka predala za službu Jahvi pred svećenikom Helijem (1.Sam 2,11.18; 3,1). Mi pak ne trebamo svoju djecu povjeriti nekom svećeniku da bi naučila služiti Gospodinu. Možemo ih uzeti s nama kad idemo u posjete starijim vjernicima, mogu nam pomoći pri čišćenju prostorija koje služe za sastanke vjernika te činiti još mnogo toga korisnog. Oko nas ima mnogo mogućnosti za služenje Gospodinu. Crkva bi kao cjelina bila jača kad bi obitelji zajednički obavljale službe koje su na slavu Gospodinu.

Istinski izazov

U Djelima apostolskim nalazimo četiri obitelji. Prva je obitelj satnika Kornelija, koji se bojao Boga i molio se zajedno sa svojom obitelji.
 
Nakon što im je Petar navijestio evanđelje, čitava obitelj povjerovala je u Krista (Djela 10,1.2.24.44-48). U Djelima 16 susrećemo Lidiju. Možda je bila i samohrana majka. Sazvala je svu svoju rodbinu da čuje Božju riječ te su se svi obratili i krstili. U istom poglavlju zapisano je da se obratio tamničar, a kad je njegova obitelj čula što se s njim dogodilo, obratili su se i oni (Djela 16,25-34). Zatim je u Djelima 18,8 riječ o nadstojniku sinagoge Krispu, koji je povjerovao u Gospodina zajedno s čitavim svojim domom.

Ove četiri obitelji dokazuju da Gospodin želi da oni koji su odgovorni za svoje obitelji donesu Krista u svoje domove te Njemu dopuste da ih preoblikuje. Gospodinova želja za tvoju i moju obitelj je da u naše doba budemo jasno svjetlo za Njega. On sâm pruža nam sva pomoćna sredstva koja su za to potrebna!